1. Ekakanipāto
Mahāsīlavajātakavaṇṇanā paṭhamā
Ja 52: Cūḷajanakajātakavaṇṇanā
Vāyametheva puriso ti idaṁ satthā jetavane viharanto ossaṭṭhavīriyamevārabbha kathesi. Tattha yaṁ vattabbaṁ, taṁ sabbaṁ mahājanakajātake (Ja. 539) āvi bhavissati.
Tassa taruṇarajje yeva sakalaṁ videharaṭṭhaṁ: “Ariṭṭhajanakarañño kira putto mahājanako nāma rājā rajjaṁ kāreti, so kira paṇḍito upāyakusalo, passissāma nan”-ti dassanatthāya saṅkhubhitaṁ ahosi. Tato tato bahuṁ paṇṇākāraṁ gahetvā āgamiṁsu, nāgarā pi mahāchaṇaṁ sajjayiṁsu. Rājanivesane attharaṇādīni santharitvā gandhadāmamālādāmādīni osāretvā vippakiṇṇalājākusumavāsadhūmagandhākāraṁ kāretvā nānappakāraṁ pānabhojanaṁ upaṭṭhāpesuṁ. Rañño paṇṇākāratthāya rajatasuvaṇṇabhājanādīsu anekappakārāni khādanīyabhojanīyamadhuphāṇitaphalādīni gahetvā
Janakarājā pana setacchattassa heṭṭhā nisinno imaṁ gāthamāha.
1. Vāyametheva puriso, na nibbindeyya paṇḍito,
Passāmi vohaṁ attānaṁ, udakā thalamubbhatan-ti.
Tattha vāyamethevā ti vāyāmaṁ karotheva. Udakā thalamubbhatan-ti udakato thalamuttiṇṇaṁ thale patiṭṭhitaṁ attānaṁ passāmīti.
Idhā pi ossaṭṭhavīriyo bhikkhu arahattaṁ patto, janakarājā sammāsambuddho va ahosīti.
Cūḷajanakajātakavaṇṇanā dutiyā